Djeca za računalom i usamljeni psi – muke po Ivani

O problemu “djeca za računalom i usamljeni psi” pišem motivirana žalopojkama jedne moje dobre prijateljice, duboko uzrujane zbog činjenice da vlastitu djecu ne može odvojiti od zaslona računala – osim u slučaju kazne, a razloga za kaznu zapravo i nema jer Ivanina djeca su zaista marljiva, uzornog ponašanja i besprijekornih ocjena.

No, Ivana se pak, kao dobra i zabrinuta majka svim snagama trudi usmjeriti njihovu pažnju na neke druge zdrave, korisne i zabavne aktivnosti, poput vožnje biciklom na svježem zraku, igranja nogometa ili pak šetnje te druženja i igranja s njihova dva prekrasna psa.

Usput, moram spomenuti da su ta dva prekrasna psa, Dona i Laki upravo i stigla u njihov dom jer su djeca u jednom razdoblju žarko poželjela imati četveronožne ljubimce, brinuti za njih, igrati se s njima, trenirati ih te voditi u šetnju i na kupanje u obližnju rijeku.

Hm…..ne biva li prečesto baš tako?

Usamljeni psi

I sada, osim što mojoj prijateljici Ivani vrlo teško pada činjenica da su je vlastita djeca izigrala i da ih mora podsjećati na to da psi postoje, a u konačnici se zapravo sama brinuti o prelijepim i izrazito pametnim španijelima, još više je zabrinuta za posljedice koje boravak ispred tih današnjih tehnoloških čuda može ostaviti na djecu.

Jesu li kompjuteri i ostala moderna tehnologija zaista štetni za djecu, za njihov razvoj, mentalne, kognitivne, socijalne i ostale vještine – pitanje je koje se u današnje vrijeme često postavlja.

Sigurno se i mnogi od vas isto pitate ako imate klince koji slijepo slijede današnju tehnologiju, bez treptaja prate već viđene crtiće, bez predaha googlaju, surfaju, lajkaju i jure razne neprijateljski nastrojene spodobe u najnovijoj verziji igrica Star Wors, Far Cry, San Andreas i ostalih sličnih akcija i avantura.

Možda vas zanima i ovo  Labrador retriver i zastrašujuće bočno plivanje (1.dio)

Po tom pitanju stručnjaci su podijeljeni; neki smatraju da je provođenje vremena uz računalo i računalne igrice štetno i opasno za dijete, njegovo zdravlje i razvoj.

Tako primjerice Dr. Aric Sigman, britanski psiholog i književnik, zastupa mišljenje da tehnologija ima veliki negativni učinak na dječju pažnju i šteti njihovom mentalnom razvoju.

Također, prekomjerno gledanje televizije prema nekim znanstvenicima u velikoj mjeri štetno djeluje na zdravlje i može uzrokovati široku paletu negativnih posljedica poput srčanih problema, astme te poremećaja govora i koncentracije.

Drugi pak tvrde da upotreba računala pozitivno utječe na mentalne sposobnosti djece.

Istraživanje pedijatara s američkog sveučilišta u državi Ohio (University of Ohio), potvrdilo je da djeca koja se koriste računalima pokazuju znatno bolje rezultate na testovima inteligencije kao i na testovima za upis u osnovnu školu, od vršnjaka koji nemaju pristup računalu i ne koriste ga.

Zaključak bi bio jednostavan; kompjuteri su svakako korisni, danas se bez njih ne može, oni su zapravo naša budućnost, a posebno budućnost naše djece i svakako je potrebno da djeca savladaju što je moguće više kompjuterskih vještina.

Ali, također mogu biti i štetni ako se vrijeme provedeno pred njima razumno ne ograniči.

No, ono što se ja pitam je sljedeće; gdje su nestale one male i skromne dječje radosti, želja za trčanjem po prirodi, tvrdoglava borba s visokom travom koja se zapliće oko nogu, istraživanje obraslog voćnjaka, jurnjava za mačkama, berba poljskog cvijeća za mamu kako bi se njeno brižno i umorno lice ozarilo?

Lopte su i danas okrugle, baš kao i pred 20 – 30 godina – no, čini se kao da današnja djeca u njima ne vide toliko zabave i ne šutaju ih s oduševljenjem s kojim smo to činili moji prijatelji i ja.

Vrlo dobro se sjećam svog djetinjstva i mojih pasa koji su za mene bili najveća radost.

Nakon povratka iz škole, marljivo i žurno sam rješavala školske zadaće kako bih dobila dozvolu izlaska u dvorište gdje me je s nestrpljenjem čekalo veselo društvo – moji neprežaljeni Medo i Boni.

Možda vas zanima i ovo  Kad bi govoriti znali

Danas, Ivanina curica zadaću rješava isto tako marljivo, ali s molećivim pogledom i najčešće istim pitanjem; “Mama, mogu li uključiti Friv igre kada napišem zadaću i naučim sve lekcije?

Ivana se istovremeno brine i ljuti te mašta o tome da njena djeca samovoljno i bez njenog vječitog podsjećanja i prigovaranja izađu iz četiri zida, da barem na trenutak zaborave koja staza igrice Star Wors čeka da bude savladana, da osjete ljepotu svježeg zraka i da primijete tu ogromnu sreću kojom su ispunjene oči Done i Lakija – osobito kada povodnik u ruke uzmu baš djeca.

Ivana, potaknuta brojnim istraživanjima koja idu u prilog važnosti pasa i ostalih kućnih ljubimaca na zdravlje i pozitivan emocionalni razvoj djece, želi upravo to – češće druženje djece sa psima za njihovo dobro, ali i za veselje tih dragih i umiljatih životinja.

Ivana u društvu Done i Lakija osjeća ljubav, privrženost, odanost, dobro raspoloženje, zabavu pa slične osjećaje želi probuditi i kod djece.

Razumijem ja svoju prijateljicu, ali za njeno dobro nastojim ju utješiti raznim mudrim i malo manje mudrim savjetima tipa; “tvoja djeca nisu izuzetakvećina djece danas sve slobodno vrijeme provodi ispred kompjutera” ili “igranje igrica razvija motoričke sposobnosti kod djece” i neke slične dosjetke, samo kako bi umirila Ivaninu zabrinutost.

No, u žaru tješenja moje drage prijateljice ipak mi pred očima lete slike mojih najboljih prijatelja iz djetinjstva, mojih pasa Mede i Bonija i svih onih prekrasnih trenutaka provedenih s njima, te tiho, da Ivana ne čuje, zaključujem: blaženo je bilo doba tehnološke nerazvijenosti.
Foto: Bordomax

Read previous post:
Odmorište Vukova Gorica – odmor i okrjepa za naše pse

...