Štenećak
Što je štenećak?
Štenećak (Canine distemper) je izrazito zarazno, virusno oboljenje pasa, ali i nekih drugih životinja.
Uzrokuje ga virus iz porodice Paramyxoviridae i roda Morbillivirus, koji je po svojoj građi vrlo sličan virusu ljudskih ospica.
Naziv “štenećak” asocira na štenad pa mnogi neopravdano sumnjaju da se odrasli psi ne mogu zaraziti.
No, to je pogrešno mišljenje jer pas od ove bolesti može oboljeti u bilo kojem životnom razdoblju.
Virus štenećaka je otporan i njegova stopa preživljavanja je izrazito visoka, a prema nekim statistikama kreće se od 70-90%.
Za preživljavanje mu osobito pogoduje hladnoća pa su tako u zimskom razdoblju učestalije infekcije.
Postoje neke tvrdnje da ova bolest potječe s područja Perua, odakle je unesena u Španjolsku, o čemu i svjedoče prvi tragovi ove bolesti zabilježeni još 1971. godine upravo na području Španjolske. Bolest se ubrzo proširila po cijeloj Europi, a zatim i po cijelom svijetu.
Štenećak je bolest od koje osim pasa obolijevaju i neke druge životinje iz porodice Canidae (lisice, vukovi, kojoti), zatim neke iz porodice Mustelidae (kune, lasice, tvorovi, jazavci, vidre), pojedine životinje iz porodice Viveridae (mungosi, cibetke) te većina pripadnika porodice Procyonidae (rakuni).
Vlasnici kućnih ljubimaca često postavljaju pitanja: “Može li se čovjek zaraziti štenećakom, odnosno da li se štenećak prenosi na ljude?”
Odgovor je NE – čovjek se ne može zaraziti ovom bolešću, ali je svakako važno napomenuti da se štenećak, odnosno virus štenećaka prenosi i indirektnim putem, što znači da ju čovjek, ako je boravio u kontaminiranom području, odnosno bio u kontaktu sa zaraženim jedinkama, može putem različitih predmeta (obuća, odjeća, povodnici) prenijeti na zdrave pse.
Bolest je vrlo raširena po cijelom svijetu, a dokazano je da neke pasmine poput koker španijela, irskih setera i njemačkih ovčara obolijevaju u znatnije većem postotku u usporedbi s ostalim pasminama.
Uzroci i izvor zaraze
Izvor zaraze virusom štenećaka su inficirane jedinke, čak i one koje su preboljele infekciju, jer one i nakon izlječenja još neko vrijeme izlučuju virus.
Virus je prisutan u izlučevinama životinja – izmet, mokraća, slina, iscjedak iz nosa ili očiju.
Štenećak – prevencija i cjepivo
Cijepljenje protiv štenećaka je jedina i najsigurnija prevencija.
Ono se kod štenaca provodi u tri navrata vakcinom koja je istovremeno prevencija i za neke druge bolesti.
Štenad cijepljenih kuja imuna je do prvih 5-6 tjedana starosti, jer su od majke naslijedili antitijela.
Nakon šestog tjedna starosti obavezno je započeti s vakcinacijom štenadi.
Prva vakcinacija se vrši u sedmom tjednu starosti, a djelotvorna je protiv štenećaka i parvoviroze.
Druga vakcinacija se provodi u desetom tjednu starosti, a protiv DHPP+L (štenećak, zarazni hepatitis, parvoviroza, parainfluenca i leptospiroza)
Treća vakcinacija obavezna je u četrnaestom tjednu starosti također protiv DHPP+L (štenećak, zarazni hepatitis, parvoviroza, parainfluenca i leptospiroza).
Nakon toga psi se cijepe jednom godišnje protiv svih navedenih oboljenja, a u svrhu održavanje imuniteta na spomenute bolesti.
Svakako je bitno napomenuti da u vrijeme primanja cjepiva pas mora biti apsolutno zdrav i obavezno očišćen od eventualnih crijevnih parazita kako bi organizam pozitivno reagirao na cjepivo.
Cijena cijepljenja protiv štenećaka
Naravno da istinski ljubitelji životinja nikada neće postavljati pitanje cijene kada je zdravlje životinje u pitanju, no, budući da je kriza dobrano uzela maha na svim životnim poljima, surova je istina da se i mnogi vlasnici kućnih ljubimaca nastoje unaprijed informirati o cijeni veterinarske usluge, kako bi se financijski pripremili ili odabrali povoljnijeg veterinara.
Prema našim informacijama cijena cijepljenja protiv štenećaka nije zakonski određena (kao što je to slučaj u čipiranju i obaveznom cijepljenju protiv bjesnoće).
Cijena cijepljenja protiv štenećaka u Hrvatskoj varira od ambulante do ambulante, a kreće se u rasponu od 80,00 do 150,00 kn, ovisno o cjeniku pojedine veterinarske ambulante.
Svi znamo onu staru izreku “vrijeme je novac” i sigurno mnogi od vas neće imati vremena lutati po gradu u namjeri da prođu jeftinije, ali ipak raspitajte se, možda je povoljnija cijena veterinarske usluge upravo u obližnjem susjednom kvartu.
A za razliku novca uvijek možete počastiti svog najboljeg prijatelja nekom njegovom omiljenom poslasticom.
Kada posumnjati da pas ima štenećak?
Svaka neuobičajena promjena u ponašanju psa je dovoljan razlog za pojačan nadzor i praćenje životinje.
Štenećak, baš kao i mnoge druge bolesti, u početnoj fazi ima simptome (o kojima ćemo nešto više u nastavku teksta) prema kojima nestručna osoba najvjerojatnije neće posumnjati na ovu opasnu bolest.
No, svaki odgovoran vlasnik će svakako pomno promatrati svog ljubimca i njegove tegobe i neće odgađati posjet veterinaru ako kod životinje primijeti bilo kakvo neuobičajeno ponašanje ili simptome bolesti.
Simptomi štenećaka
Prvi simptomi štenećaka se javljaju 3 do 15 dana nakon infekcije, a vrlo su slični simptomima prehlade.
Štenećak- prvi simptomi:
- visoka temperatura
- oslabljen apetit
- vodenast iscjedak iz nosa i očiju
Nakon nekoliko dana iscjedak postaje gušći i poprima žućkastu boju, a javljaju i tegobe s dišnim organima, poput kašlja, bronhitisa, upale pluća.
Proljev i povraćanje su također simptomi štenećaka, a oni su ozbiljna prijetnja za životinju jer uz spomenutu povišenu temperaturu mogu dovesti do dehidracije.
Još jedan od znakova ove bolesti koji se javlja kada virus napadne kožu je otvrdnuće jastučića na šapama i pečurki nosa, a te promjene izgledom podsjećaju na orožavanje (bolest tvrdih šapa).
U kasnijem periodu oboljenja, 2 do 3 tjedna nakon zaraze, mogu se pojaviti nervni simptomi koji započinju kao grčevi, tresenje glavom i neuobičajeni pokreti čeljusti koji asociraju na žvakanje.
Nerijetko se javljaju i epileptični napadi, nekontrolirane kretnje popraćene gubitkom ravnoteže.
Osim prevencije, brza reakcija vlasnika i pravovremeno prepoznavanje simptoma te sposobnost psa da odgovori na virusnu infekciju ključni su faktor u suzbijanju, odnosno liječenju ove bolesti.
Dakle, sljedeće simptome nikako ne smijete olako shvatiti, ignorirati ili (što je čest slučaj) pripisati običnoj gripi
- povišena temperatura
- povraćanje
- proljev
- pojačan iscjedak iz nosa i očiju
- konjuktivitis
- kašalj
- groznica
- oslabljen apetit
- opća slabost
- razdražljivost
- otvrdnuće jastučića na šapama i pečurki nosa
- grčevi i druge nervne smetnje
Posljedice koje uzrokuje štenećak
Kada je u pitanju štenećak izrazito je važna pravovremena reakcija vlasnika, jer ova bolest ima vrlo visoku stopu smrtnosti – jedina bolest s većim postotkom smrtnosti od štenećaka je bjesnoća.
Pod pravovremenom reakcijom vlasnika se smatra rano primjećivanje tegoba te žurni posjet veterinaru koji će postaviti dijagnozu i odrediti potrebnu terapiju.
Ovo je od izuzetno velike važnosti jer ishod bolesti ovisi o razdoblju postavljanja dijagnoze.
Konkretno, kod štenećaka je faza u kojoj se javljaju nervni simptomi vrlo ozbiljna i najčešće je prekasno za spas životinje.
U toj fazi je vrlo mali postotak preživljavanja, a ako životinja i preživi vrlo izgledne su sljedeće trajne negativne zdravstvene posljedice:
- oslabljen vid ili potpuni gubitak vida
- oštećen sluh
- poremećaj njuha
- oštećenje zubala
- problemi s ravnotežom i koordinacijom
- oduzetost mišića ili pojedinih dijelova tijela
- tikovi i ostale nervne smetnje
Terapija
Kako se liječi štenećak?
Terapiju protiv štenećaka odredit će stručna osoba nakon postavljanja dijagnoze i detaljnog pregleda životinje.
S obzirom na to da je ovo virusna infekcija liječenje se najčešće provodi antibioticima.
Također se koriste različite kombinacije lijekova za suzbijanje i ublažavanje tegoba kao što su proljev i temperatura te vitaminski pripravci C, A, D i B za jačanje otpornosti organizma.
Imajte na umu – odgovornost vlasnika je u svakom smislu jedina i najbolja zaštita životinje.
Stoga, budite odgovorni i pravovremeno cijepite svoga psa, kako bi spriječili štenećak, ali i mnoge druge bolesti!
Foto: Anđelko Radiković