Djeca i psi

Od davnina je poznato da psi imaju posebno snažno razvijene i istančane osjećaje upravo za djecu, osobito malu. Djeca i psi mogu biti zaista veliki i nerazdvojni prijatelji.

Djeca su psima predmet obožavanja i njihov primarni interes kada su druženje i igra u pitanju.

Od svih članova obitelji pas će nerijetko najveće zanimanje pokazivati upravo za djecu i isključivo će njima s oduševljenjem i nemjerljivim veseljem posvećivati svu svoju pažnju.

Slično je i s dječjim osjećajima. Većina djece naprosto obožava provoditi vrijeme u druženju i igri sa psima.

Ako su ispunjeni sve bitni preduvjeti za suživot djeteta i psa ovaj odnos može biti od višestruke koristi kako za pse, tako u još većoj mjeri za djecu.

Djeca i psi: pozitivna strana druženja

Djeca se u društvu pasa i u igrama sa psima brže razvijaju, intenzivnije napreduju i u konačnici sretnija su i ispunjenija u svakom pogledu.

Čak i bebe od samo nekoliko mjeseci najčešće svoj pogled zaustavljaju upravo na psu. Već u dobi od 5 mjeseci maleni s punom pažnjom prate pseće kretanje, mahanje repom, igru, valjanje, prevrtanje po podu i ostale pseće ludorije i nepodopštine, što pridonosi razvoju dječje pažnje te kognitivnih i emocionalnih vještina.

Dakako, sve to je najčešće popraćeno dječjim veseljem, smijehom i glasnim hihotanjem što predstavlja zabavu i veselje za cijelu obitelj.

Nadalje, oni sasvim maleni u nastojanju da dođu do psa češće pužu te tako brže razvijaju motoriku, jačaju mišiće, kostur, ravnotežu.

U fazi razvoja komunikacije dijete će brže savladati govorne vještine. U početku to će biti riječi vau-vau, zatim će ono nastojati izgovoriti ime psa, a potom i ostale riječi poput pas, peso papa, dođi itd.

U kasnijem razvoju djeca uz psa lakše razvijaju osjećaj za pažnju, maženje, privrženost, nježnost.

Također tu je i obraćanje psu, druženje te komunikacija sa psom, što će biti od velikog značaja za kasnije umijeće komunikacije i interakcije s vršnjacima.

Nadalje, jedna od značajnih lekcija koju nešto starije dijete uči zahvaljujući psu je odgovornost i disciplina.

Primjerice, ako je zadatak djeteta brinuti o hrani, vodi, četkanju ili šetnji psa, ono će nedvojbeno kroz te zadatke i obaveze učvrstiti osjećaje vezane za odgovornost i bezuvjetno ispunjavanje obaveza.

Osim toga, spoznaja da opstanak drugog živog bića ovisi o njemu, kod djeteta može učvrstiti osjećaj svijesti, pripadnosti i samopouzdanja.

Poznati francuski psihoterapeut dr. A. Condoret potvrdio je da prisutnost psa u obitelji u velikoj mjeri doprinosi razvoju djeteta, posebno nakon djetetove treće godine života.

Stručnjaci su potvrdili da je kod djece mlađe od godinu dana koja imaju psa manje učestalija pojava kroničnih kožnih ekcema.

Također, odavno je potvrđeno da su psi odlična pomoć za autističnu djecu, ali i općenito djecu osjetljiviju i podložnu stresu.

Prema tvrdnjama znanstvenika društvo psa u velikoj mjeri pomaže držati pod kontrolom hormon stresa (kortizol) što doprinosi smanjenju stresa i smirujućem osjećaju.

Mnoge institucije u svijetu koje u bilo kojem obliku rade s bolesnom djecom koriste pse u terapeutske svrhe jer je dokazano da prisutnost psa u znatnoj mjeri poboljšava zdravlje djeteta, pospješuje njegov oporavak i kvalitetu života.

Višestruke provedene studije potvrdile su da je rizik od alergija značajno smanjen kod djece koja odrastaju uz pse i mačke.
Primjerice, prema jednoj od studija National Institutes of Health je potvrdio da interakcija sa psima od djetetovog rođenja do njegove sedme godine života može smanjiti rizik od pojave alergija na pse, mačke, grinje, ambroziju i mnoge druge alergene za čak nevjerojatnih 50%.

Bez sumnje, slažem se da prisutnost psa u dječjem životu nosi sa sobom nebrojene koristi.

No, prije svega postoji nekoliko primarnih zadataka o kojima svaki roditelj treba pomno razmisliti i ispuniti ih prije i nakon nabavke psa.

To su prije svega izbor pasmine koja voli djecu, zatim socijalizacija i odgoj psa za suživot s djecom te ništa manje važno,  odgoj djeteta za pravilno postupanje i odnos sa psom.

Izbor pasmine

Nakon odluke o nabavki psa, a prije poduzimanja daljnjih koraka u smislu nabavke i dovođenja psa u dom, pomno se raspitajte koja je pasmina idealna za suživot s djecom, odnosno koji su to psi koji vole djecu.

Ne oslanjajte se isključivo na preporuku prijatelja već pokušajte savjete i mišljenja saznati od što je moguće više pravih poznavatelja pasmine.

Nakon prikupljenih informacija nastojte suziti izbor, a nakon što ga ograničite na tri ili četiri pasmine ponovite cijeli postupak.
Pronađite literaturu i o svakoj pasmini koju ste uvrstili u uži izbor ponovo pročitajte što je moguće više podataka. Zatražite informacije od stručnih osoba.

Ne ustručavajte se kontaktirati renomirane uzgajivače potencijalne pasmine i zamoliti ih za pomoć u vidu mišljenja i savjeta.

Svaki dobar uzgajivač vrlo rado će vam pružiti sve potrebne informacije utemeljene na vlastitom dugogodišnjem iskustvu s više jedinki iste pasmine, a to je ono što je od posebno velikog značaja.

Možda ćete naići i na one koji neće imati vremena za takav oblik pomoći, no imajte na umu da onaj stručnjak koji vas odbije, zasigurno nije “pravi” stručnjak, kao što uzgajivač koji vam odbije pomoći savjetom sigurno nije kvalitetan i pouzdan uzgajivač.

Socijalizacija i odgoj psa za suživot s djecom

Nakon što ste psa doveli u dom na prvom mjestu neka vam bude njegov odgoj i socijalizacija. Ako nemate uvijete za stručno školovanje i dresuru psa, ne brinite, jer uz dovoljno ljubavi, strpljenja i kvalitetne literature i sami ga možete uspješno odgojiti i naučiti osnovnim bitnim pravilima ponašanja.

Odgoj djeteta za suživot sa psom

I djecu je svakako potrebno naučiti pravilnom ponašanju i pristupu svakoj životinji pa tako i psu.

Vrlo malu djecu kojoj je još uvijek nemoguće objasniti sva pravila interakcije sa psom i koja ne mogu shvatiti da neki njihovi postupci mogu uplašiti ili ozlijediti psa, poučite jednostavnom riječju ne! Primijenite ju u svakom trenutku kada primijetite nepodobno ponašanje prema psu, primjerice nagli pristup psu u trenucima njegovog sna, povlačenje za uši, rep, skakanje po psu, vikanje na psa, i ostale grubosti.

Kod nešto starije djece kroz razgovor detaljno im obrazložite jasna pravilima koja uključuju sljedeće zabrane;

• nije dopušteno ispoljavanje bilo kakvog oblika agresije i grubosti prema psu (udaranje, guranje, vikanje)
• psa se ne smije ometati i uznemiravati prilikom obroka i sna
• zabranjeno je otimati psu njegove stvari, osobito hranu i igračke
• prema psu se nije dozvoljeno ponašati kao prema igrački jer pas nije igračka već živo biće sa stvarnim osjećajima i potrebama
• u svakom obliku druženja nužno je imati strpljenja sa psom

Ostala pravila

• Razdvojite igračke i ne dozvolite da se pas igra s dječjim igračkama, kao niti da djeca otimaju igračke psu.
• Naučite raspoznavati govor tijela psa jer upravo pomoću njega možete na vrijeme predvidjeti reakciju psa u pojedinim situacijama.
• I na kraju ono najvažnije – naučite dijete na oprez kada su drugi psi u pitanju.

Što snažniji odnos dijete ima s vašim vlastitim psom, to je neophodnije da zna kako susjedov, prijateljev ili prolaznikov pas NIJE VAŠ PAS! Ako je vaš pas odgojen, miran, tolerantan, nježan i naprosto obožava djecu i igru s njima, to ne znači da je pas vašeg prijatelja isti takav.

Zapamtite – neki psi nisu odgojeni, zainteresirani ili raspoloženi za odnos “dijete i pas“.
Iako se djeca i psi u pravilu vrlo dobro razumiju, ipak imajte na umu da je svaki pas jedinka za sebe i da bilo koji nepoznati pas može predstavljati potencijalnu opasnost za dijete.

Foto: Rinaldo Kvesić