Pas Hachiko – dirljiva istinita priča o psu i psećoj vjernosti

001
Pas Hachiko – simbol odanosti, vjernosti, privrženosti i ljubavi psa prema čovjeku.

Jeste li već čuli istinitu, emotivnu, potresnu, a istovremeno divnu i poučnu priču o psu pasmine akita, po imenu Hachiko?

Ako niste, u nastavku pročitajte tko je zapravo bio veličanstveni pas Hachiko, zašto je ušao u povijest i zbog čega je proglašen japanskim nacionalnim simbolom odanosti.

Sasvim sam sigurna da će biti vrlo malo onih koji će ostati ravnodušni na ovu dirljivu stoljetnu legendu.

Pas Hachiko je bio mužjak zlatno smeđe boje, pasmine akita.

Rođen je 10. listopada 1923. godine, na farmi u blizini grada Odate.

U vrijeme kada ga je profesor Tokijskog sveučilišta, Hidesaburō Ueno donesao u svoj dom, Hachiko je bio štene od tek dva mjeseca.

Odrastao je okružen ljubavlju profesora Uena za kojega se snažno vezao, što će se pokazati u nastavku njegovog života.

Svakoga dana s veseljem i oduševljenjem je pratio svoga vlasnika, profesora Uena na željezničku stanicu Shibuya (Shibuya je tokijska četvrt izgrađena oko istoimene željezničke stanice), odakle je profesor odlazio na posao u tokijsko sveučilište.

Nakon što bi ga ispratio, Hachiko se vraćao kući, a poslijepodne oko 17h ponovo bi se vraćao na željezničku stanicu gdje je strpljivo čekao vlak u kojemu će stići njemu najdraža osoba.

I tako je bivalo svakog dana. Uvijek s istim žarom Hachiko je otpračao i dočekivao čovjeka kojega je neizmjerno volio.

No, došao je taj tužan dan, 21.svibanj 1925. godine, kada se Hachikovo čekanje pretvorilo u vječnost.
Toga dana njegov gospodar se nije pojavio.

Vlak je došao, Hachiko je ispratio pogledom sve putnike iz vlaka, ali onog najvažnijeg nije bilo.
Vlak je otišao, putnici su se razišli, a Hachiko je ostao sam, zbunjen, razočaran i tužan.

Možda vas zanima i ovo  Pasmine pasa koje obožavaju spavanje

Naime, profesor Hidesaburō Ueno toga dana na poslu je doživio srčani udar i preminuo.
Ali Hachiko je uporno nastavio dolaziti i iščekivati povratak svoga gospodara.

Već sljedećeg dana vjerno je čekao, pogledom nestrpljivo provjeravajući svakog putnika koji bi izašao iz vlaka.

I tako sljedećih dana…. mjeseci………. i godina.

Punih devet godina Hachiko je dolazio na željeznički kolodvor Shybuya iščekivajući voljenu osobu.
Čak i nakon što ga je profesorova obitelj dala na udomljenje, on nije zaboravio profesora Uena ni mjesto na kojemu se njegov gospodar trebao pojaviti.

Pobjegao je od novih vlasnika te nastavio dolaziti na kolodvor i vjerno čekati, a nakon sati i sati uzaludnog čekanja odlazio bi pognute glave u nepoznato – sam i potišten.
Svjedočanstva govore da je Hachikov pogled, nakon što bi ispratio i posljednjeg putnika, bio tužan, razočaran i prazan – ali Hachiko nikada nije odustao.

Iz dana u dan strpljivo, vjerno, odano, bezuvjetno sjedio je na istom mjestu i čekao.
Ubrzo se među svakodnevnim putnicima proširila priča o psu koji uzaludno čeka svoga gospodara koji više nikada neće doći.

Pas Hachiko i njegova tužna sudbina osvojili su srca obližnjeg stanovništva i svih putnika, osobito onih koji su poznavali profesora Uena.

Hrane mu nije nedostajalo, jer su mu ljudi svakodnevno donosili obroke i svježu vodu.
Ali tugu u njegovim očima ništa nije moglo odagnati.

Nastavio je tako Hachiko dolaziti na željeznički kolodvor u 17h i čekati – svakoga dana, sve do svoje smrti.
Uginuo je 8. ožujka, a pronađen je na ulici Shibuya, nekoliko minuta nakon 17h.

Možda vas zanima i ovo  Ljubav između čovjeka i psa - Moj pas zna da ga volim!

Priča o Hachiku, njegovom uzaludnom čekanju i bezuvjetnoj odanosti gospodaru velikom brzinom se proširila diljem Japana.
Hachiko postaje japanski simbol vjernosti, odanosti, prijateljstva i ljubavi psa prema čovjeku, a ispred željezničke stanice u Sybuyi još i danas se nalazi njegov brončani kip koji je podignut na inicijativu studenata profesora Hidesaburo Ueno-a.

Kip je postavljen upravo na onom mjestu gdje je ovaj pas svakoga dana, godinama strpljivo i vjerno čekao.

O Hashiku su napisani mnogobrojni članci, priče i knjige, a snimljena su i dva izvrsna filma.
Prvi je snimljen davne 1987., godine u Japanu, u režiji Seijirō Koyama, a zove se Hachi-ko (Hachiko monogatari) – Priča o Hachiku.

Drugi, vrlo uspješan film iz 2009. godine, je američka adaptacija ove tople i dirljive priče pod naslovom Hachi: A dog’s tale – Hachiko: Priča o psu.
Režirao ga je Lasse Hallström, a glavne uloge su odigrali pas Forest, koji u filmu utjelovljuje Hachika te legendarni Richard Gere kao Hidesaburō Ueno, odnosno Hachikov vlasnik.

Prvenstveno zbog istinitosti same priče, ali i izvrsnog scenarija, režije i glume, ovaj film je naišao na pozitivne kritike svjetske publike i gotovo da nikoga nije ostavio ravnodušnim.
Mnogi svjedoče da su ga gledali i po nekoliko puta te svaki put ponovo doživjeli s istim dubokim emocijama.

Ako do sada niste, obavezno pogledajte ovaj film o nevjerojatnoj odanosti psa koji će vas sigurno dirnuti u srce, raznježiti, rastužiti, a neke možda čak i rasplakati.

A što reći – Hachiko se vrlo vjerojatno skriva u svakom psu, a do vlasnika je da li će pas imati razloga pokazati duboke osjećaje kakve je pokazao Hachiko.

Read previous post:
Predstavljamo: Rinaldo Kvesić

...